Emocionalna pismenost

četvrtak, 24.01.2013.

"Ovaj junački posao čisto dovodi u napast"

- Kuda ideš ružna djevojčice? Pita vuk Dam Dama preodjevenog u Crvenkapicu.

Haha.. ahahahaha. Pa onda još:

Kuc, kuc, kuc
- Naprijed! Viče Korni iz kreveta, preodjeven u bakicu.
- O, zdravo bakice. Vuk će s vrata, pa zabezeknuto sebi promrmlja o bradu: - Nebesa, ova je još ružnija od unuke. Kako bi bilo da odmah počnem ono s velikim nosem...

Uglavnom, htjedoh reći da Kornijevim korakom tamanim Kiki bombone.


- 18:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2013.

Punim plucima

Ima dana kada sitnice jednostavno nisu dovoljne.
S glavom pod vodom slamka nije dovoljan gabarit za moja pluca, za moje prezivljavanje.
Osobito sad kad osjecam da tonem sve dublje.

(glas od gore se ipak cuje: disi koke, disi.. dopizdit ce ti jednom)

- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2012.

Dvije, tri o sitnicama

Znamo se citavo jedno desetljece. Pretjerala bi kad bi rekla da mi je prijatelj, kao sto bi pretjerala kad bi rekla da mi je poznanik. On je zlatna sredina, stvorenje koje volim vidjeti, ali i popiti kavu ako se trefimo na kavi u isto vrijeme i na istom mjestu. Druzenje bez obaveze :)
Tako smo druzili i jutros.
Usla sam u kafic, a on je sjedio za svojim najdrazim stolom i citao sportske. Sjela sam kraj njega u ruci drzeci Gloriju koju sam usput pokupila s pulta na kojem stoje novine i casopis, a koju nisam namjeravala citatii.
I tako smo malo procavrljali, izmjenili zivotne probleme i akutalne dogadjaje pa je doslo vrijeme da odem.
- Nemoj platiti.
- To uvijek kazes.
- A daj ozibljno ti kazem. Ima jos dvije kave prije nego si ti dosla..
- Mogu platiti tvoju i svoju.
- A nemoj. Molim te nemoj.
Uvijek isto.. ili me moli da ne platim, ili mi brani da platim :)
- Kad ces ti meni dozvoliti da koji put budem gentleman?
- Znas kad? Kad meni budu narasle sise ili tebi brkovi ko onom tamo. Rece on ko iz topa i pokaze na tipa za susjednim stolom koji je imao, ono.. bas brcine.

Nasmijala sam se tada i jos nekoliko puta tijekom dana.

Uhvatila sam se kako zivim po navici, kako prolazim kroz zivot bez da ga zivim, vjecito zarobljena brigama, strahovim i zeljama kojima stremim, a u cija ispunjenja zapravo nevjerujem. Puno toga uzimam zdravo za gotovo, puno toga zapravo ne postujem.. a vrijedno je postovanja i zahvalnosti.

Jutarnji ritual ispajanja kave uz drago stvorenje i smijeh je definitvno ona 'sitnica' koja zivot cini bogatim.
I odabirem je za veliki dogadjaj dana i odabirem biti zahvalna na njoj.

(nadam se da cu se i sutra sjetiti uciniti isto)

- 19:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.07.2012.

R.I.P.

i tako ti se te neke osobe motaju godinama oko nogu, srca ili nećeg trećeg i misliš tako će to biti uvijek...


ima vremena..


ima vremena..


i dogodi se onda da te osoba ode,  putem pod oblake, zauvijek... pa shvatiš da nema vremena.


nema vremena..


i neće ga biti nikad više.


- 16:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 13.07.2012.

Dvije, tri riječi..

ON: Zvao sam i zvao trenera, lipo sam tija reć da me taj mali gnjavi. Trener nije obadavao, a ja bezobrazluk neću trpiti pa sam šinuo malog balunom u glavu.
JA: (prva reakcija, stezanje želuca) Jel' plakao?
ON: Nije, uhvatio se za glavu i počeo zvati trenera.
JA: I?
ON: Pitao me trener jesam ga pogodio slučajno ili namjerno. Rekao sam namjerno pa je on rekao da je za mene trening govoto. Briga me, ja ničiji bezobrazluk neću trpiti.
JA: Dobro, jesi išta naučio iz ovog danas?
ON: Jesam, drugi put ću ga šiniti još jače.
JA: Khm, ne, ne, ne. Tko je zapravo izgubio u ovoj priči? Ti. Probaj ne reagirati odmah na prvu, razmisli prije nego reagiraš, znam da je to teško. Ja se tomu još uvijek učim. Ali budi mudar. Možda si ga trebao tući njegovim oružjem pa početi jaukati kad je on tebe provocirao i gađao balunom.
ON: Je, ispao bi pička.
JA: MOLIM??? Pička kažeš?!? Ti nećeš upotrebljavati pičku kao simbol slabosti, jel ti jasno? Voljela bih vidjeti jednog muškarca koji bi preživio rastezanje bilo kojeg dijela tijela do te mjere pa onda još donijeti drugo ljudsko biće na svijet. Pičku ima da poštuješ! (doduše ovaj dio sam mrmljala iza vrata kupaonice, ali je po tonu shvatio što želim reći)
ON: Dobro, dobro.. a što onda?
JA: Seronja bi bilo sasvim dovoljno.

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.10.2010.

Jedna sasvim obična popodnevna ćakula

- Danas je Stipe zafrkava tetu na kiosku i pita je za kondome 'šta je to?'
(apsolutno me to dijete još uvijek baca u afan s iznenadnim potrebama da podijeli samnom događaje dana, eto kad njemu odgovara)
- A ti znaš što su to kondomi?
- Znam.
- Kak' znaš?
- Pa bila je ona reklama na kojoj je pisalo Durex, a i na tim kutijicama je pisalo Durex.. eto, tako znam.
- Aha. (minut šutnje s moje strane pa onda druga runda pitanja, ah mi majke) Znaš za što služe kondomi?
- Znam.
- Kako znaš?
- Pa ti si mi rekla.
(umalo sam se srušila na sred ulice)
- Ja sam ti rekla?
- E, tamo u Studenca kad smo stajali na blagajni, a ja te pita da šta je to.
- Ja sam ti na blagajni u Studenca objašnjavala šta su kondomi????
- E.. al tiho, da niko ne čuje.
Uopće sad nije važno što se toga ne mogu sjetiti.. važno mi je da zna.

(još se uvijek osjećam kriva što je zadnji u razredu saznao da Djed Mraz ne postoji)


- 19:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.07.2010.

Lopoč

Sinoć me jedna scena iz filma kojeg sam gledala podsjetila na događaj iz rane mladosti, onog perioda života kada sam doista bila sretna.

Bilo je ljeto, obično poslije podne kada smo se kao i uvijek vraćali doma s kupanja, mama, tata, brat i ja. Bubci su cvrčali, zrikali, zujali, asfalt je isijavao toplinu, a mi smo usporenim korakom pratili jedan od rukavaca Dunava. Zelene krošnje okolnog drveća su vodu činile još zelenijom. U sumaglici predvečerja, smaragdno zelena voda je ljepotu lopoča koji su plutali po njoj, činila još većom.

Očarana prizorom poželjela sam taj cvijet.

Tata je našao ogroman kolac te ušao u prvi drveni čamac koji je bio privezan za obalu. Odgurivao se kolcem dok nije došao do prvih lopoča. Prilično se namučio dok mu nije pošlo za rukom da prekine stabljiku, ali je uspio i ja sam u ruke dobila najljepši cvijet koji sam ikada dobila u životu.

Na žalost, taj divlji cvijet je uvenuo do večeri.

Kao i moj otac nekih deset godina poslije.


- 22:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.08.2009.

KRATKO I JASNO:

TRAŽIM POSAO U OSIJEKU!!!!

- 21:23 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 23.05.2009.

Zračni jastuk

Prije nekih mjesec dana sam bila na rolanju sa sinom. Bila sam prava frajerica, rolala sam bez opreme. Ni štitnika, ni kacige, ničega. Cool. Onda sam u sred velikog kampa, pred raznolikom publikom, izgubila ravnotežu pa opizdila prvo guzicom, a onda i glavom o beton. Posljedica: nekim čudom, oderani lakat.

Jučer sam opet pala. U svom stilu, na javnom mjestu. Ovog puta sam iznenadila samu sebe. Žurnim korakom sam poskakivala od suhog mjesta do suhog mjesta između blatom natopljenog tla kroz predio na kojem su neki građevnski radovi. U jednoj sićušnoj sekundi sam ugazila u blato, okliznula se i ošinula dupetom i torbom u sred blata. Naviknuta na svoje bravurozne nezgode, ispustila sam maleno 'ajoj' pa umočila desni dlan u blato i podigla se. Kad sam se podigla, dva radnika su trčala prema meni s kantom vode, onda sam još ispustila krik u strahu da će me njome zaliti pa primjetila ljude ispred obližnjeg kafića kako stoje na nogama i promatraju što se događa. Konobar se cerio od uha do uha, a meni je došlo da sjednem nazad u blato i nestanem.

Ali nisam.

Jebate, mene kako god da baciš, padam na guzicu.



- 11:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.08.2008.

Tko se nije skrio...

Još sam jednom ustanovila da je nositi erotsko rublje u svakodnevno životu glupo, nepraktično, iritantno i žuljajuće.

Čipkaste gaćice određenog kroja još mogu proći za rad u uredu. Dok sjediš (bilo skupljenih, raširenih ili prekriženih nogu) sve je u savršenom redu. Glede hodanja, stvar je drugačija, sve relacije duže od dva metra izazivaju tanga sindrom.. oliti guza papa gaćice. S obzirom da nisu tanga kroj, nastaje mala gužva ili overdose čipkom. Žulja, svrbi, grebe, a kako dječaka možeš uzeti iz džungle, ali ne i džunglu iz dječaka, ženska emancipacija nije pridonijela drpanju bilo kojeg dijela tijela.

(očito je žongliranje testisa jedna od onih privilegija na kojima nekad toliko zavidim muškom rodu)

Uglavnom, nakon pređenih kojih 100 m u tim gaćama, uletila sam u trgovinu u kojoj sam zatekla vlasnicu s kojom sam dobra.

- Uf, dobro je. Sama si. Nitko me neće vidjeti kako izvlačim gaće iz guzice.

Ona me mirno pogledala i sačekla da ih izvučem pa tek onda rekla:

- Nitko osim svih mojih doma.

Digla sam pogled i suočila se s kamerama koje su snimale trgovinu iz svih mogućih kutova.

A, jebiga.


- 20:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2013  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


estrogena@gmail.com
nut

" If only I could just be and stop worryng the same old sad bone of my responsibility for everyone's feelings. Surrender is what I seek. I thought I was seeking skinlessness; what I was really seeking was surrender. Acceptance of the universe. Acceptance of the fact that God, not L., is in charge."