Emocionalna pismenost
utorak, 05.10.2010.
Jedna sasvim obična popodnevna ćakula
|
- Danas je Stipe zafrkava tetu na kiosku i pita je za kondome 'šta je to?' (apsolutno me to dijete još uvijek baca u afan s iznenadnim potrebama da podijeli samnom događaje dana, eto kad njemu odgovara) - A ti znaš što su to kondomi? - Znam. - Kak' znaš? - Pa bila je ona reklama na kojoj je pisalo Durex, a i na tim kutijicama je pisalo Durex.. eto, tako znam. - Aha. (minut šutnje s moje strane pa onda druga runda pitanja, ah mi majke) Znaš za što služe kondomi? - Znam. - Kako znaš? - Pa ti si mi rekla. (umalo sam se srušila na sred ulice) - Ja sam ti rekla? - E, tamo u Studenca kad smo stajali na blagajni, a ja te pita da šta je to. - Ja sam ti na blagajni u Studenca objašnjavala šta su kondomi???? - E.. al tiho, da niko ne čuje. Uopće sad nije važno što se toga ne mogu sjetiti.. važno mi je da zna. (još se uvijek osjećam kriva što je zadnji u razredu saznao da Djed Mraz ne postoji) |
- 19:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.07.2010.
Lopoč
|
Sinoć me jedna scena iz filma kojeg sam gledala podsjetila na događaj iz rane mladosti, onog perioda života kada sam doista bila sretna. Bilo je ljeto, obično poslije podne kada smo se kao i uvijek vraćali doma s kupanja, mama, tata, brat i ja. Bubci su cvrčali, zrikali, zujali, asfalt je isijavao toplinu, a mi smo usporenim korakom pratili jedan od rukavaca Dunava. Zelene krošnje okolnog drveća su vodu činile još zelenijom. U sumaglici predvečerja, smaragdno zelena voda je ljepotu lopoča koji su plutali po njoj, činila još većom. Očarana prizorom poželjela sam taj cvijet. Tata je našao ogroman kolac te ušao u prvi drveni čamac koji je bio privezan za obalu. Odgurivao se kolcem dok nije došao do prvih lopoča. Prilično se namučio dok mu nije pošlo za rukom da prekine stabljiku, ali je uspio i ja sam u ruke dobila najljepši cvijet koji sam ikada dobila u životu. Na žalost, taj divlji cvijet je uvenuo do večeri. Kao i moj otac nekih deset godina poslije. |
- 22:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.08.2009.
KRATKO I JASNO:
|
TRAŽIM POSAO U OSIJEKU!!!! |
- 21:23 - Komentari (11) - Isprintaj - #
subota, 23.05.2009.
Zračni jastuk
|
Prije nekih mjesec dana sam bila na rolanju sa sinom. Bila sam prava frajerica, rolala sam bez opreme. Ni štitnika, ni kacige, ničega. Cool. Onda sam u sred velikog kampa, pred raznolikom publikom, izgubila ravnotežu pa opizdila prvo guzicom, a onda i glavom o beton. Posljedica: nekim čudom, oderani lakat. Jučer sam opet pala. U svom stilu, na javnom mjestu. Ovog puta sam iznenadila samu sebe. Žurnim korakom sam poskakivala od suhog mjesta do suhog mjesta između blatom natopljenog tla kroz predio na kojem su neki građevnski radovi. U jednoj sićušnoj sekundi sam ugazila u blato, okliznula se i ošinula dupetom i torbom u sred blata. Naviknuta na svoje bravurozne nezgode, ispustila sam maleno 'ajoj' pa umočila desni dlan u blato i podigla se. Kad sam se podigla, dva radnika su trčala prema meni s kantom vode, onda sam još ispustila krik u strahu da će me njome zaliti pa primjetila ljude ispred obližnjeg kafića kako stoje na nogama i promatraju što se događa. Konobar se cerio od uha do uha, a meni je došlo da sjednem nazad u blato i nestanem. Ali nisam. Jebate, mene kako god da baciš, padam na guzicu. |
- 11:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.08.2008.
Tko se nije skrio...
|
Još sam jednom ustanovila da je nositi erotsko rublje u svakodnevno životu glupo, nepraktično, iritantno i žuljajuće. Čipkaste gaćice određenog kroja još mogu proći za rad u uredu. Dok sjediš (bilo skupljenih, raširenih ili prekriženih nogu) sve je u savršenom redu. Glede hodanja, stvar je drugačija, sve relacije duže od dva metra izazivaju tanga sindrom.. oliti guza papa gaćice. S obzirom da nisu tanga kroj, nastaje mala gužva ili overdose čipkom. Žulja, svrbi, grebe, a kako dječaka možeš uzeti iz džungle, ali ne i džunglu iz dječaka, ženska emancipacija nije pridonijela drpanju bilo kojeg dijela tijela. (očito je žongliranje testisa jedna od onih privilegija na kojima nekad toliko zavidim muškom rodu) Uglavnom, nakon pređenih kojih 100 m u tim gaćama, uletila sam u trgovinu u kojoj sam zatekla vlasnicu s kojom sam dobra. - Uf, dobro je. Sama si. Nitko me neće vidjeti kako izvlačim gaće iz guzice. Ona me mirno pogledala i sačekla da ih izvučem pa tek onda rekla: - Nitko osim svih mojih doma. Digla sam pogled i suočila se s kamerama koje su snimale trgovinu iz svih mogućih kutova. A, jebiga. |
- 20:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.08.2008.
HRAM
|
Opet sam imala priliku gledati fantastičan nastup udruge Hram iz Splita. Gledajući polugola, napeta, mišićava muška tijela, osjetila sam veliku želju naučiti žonglirati  Bez zezanja, perfomans im je apsolutno savršen.   Ovo je stara slija. Čim negdje iskopam najnovije, obavezno ću ih naredati ovdje. |
- 20:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.06.2008.
|
Nadasve vjerujem u razloge. Isto tako vjerujem u nastavak puta, sve do onog trenutka dok se još uvijek ima nešto za reći. Kad se više nema ništa za reći, onda se šuti i .. čeka. Postoji nekoliko načina čekanja. To je već stvar vlastitog izbora. Moj najdraži način čekanja je prividno prisustvo ili prividno neprisustvo, blaženi izraz na licu, blinkanje okama s duhom negdje u pozadini. Nadasve vjerujem u simboliku. Kao primjerak vrste "Fallen Blond with the Big Boobies" najčešće čitam časopise s velikim, lijepim fotografijama. Nekako svijet bolje razumijem slikama, zato su riječi moja najveća ljubav. Razum i srce daju uvid u simboliku i tapkanje u Međuzemlju. U trideset i trećoj, Isusovim godinama.. pazi sad simbolike.. meni je, čini se, odlučio niknuti četvrti umnjak. (u pmsu, na više od trideset stupnjeva) O, mudrosti bolna li si. |
- 16:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
estrogena@gmail.com 
" If only I could just be and stop worryng the same old sad bone of my responsibility for everyone's feelings. Surrender is what I seek. I thought I was seeking skinlessness; what I was really seeking was surrender. Acceptance of the universe. Acceptance of the fact that God, not L., is in charge." |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||